Još uvijek sam okrenuta onoj zvjezdanoj noći, kada me tvoj zagrljaj zauvijek vezao okovima vječnosti..I topla kiša koju je pijesak pustinjski ispod nas žedno upijao, ispunjen našim dodirima koji su samo u mojoj duši ostali nezaboravljeni..Ne mogu nikoga pustiti kroz portal vlastitog srca osim tebe..Jer ti si oduvijek, dušo duše moje, na prijestolju koje samo tebi pripada i uvijek je pripadalo..Mijenjali su se životi, oblačila tijela, dodavali i oduzimali likovi, ali uvijek sam u sebi čuvala ono što je trebalo čuvati: obećanje da te neću zaboraviti i da ću te čuvati ako me ti zaboraviš i putevima dalekim odlutaš..Netko je trebao ostati budan dok je drugi malo odmorio dušu i zaspao od umora..

Sada sam ja ta koja bih malo usnila.Hoćeš li me probuditi kada se nađemo u predvorju beskraja i zagrliti me kao nekad?

Ništa drugo od tebe ne tražim..Samo topli dodir sjećanja i otvoren portal tvoje duše..