Predivan dan u šumskom zagrljaju

Podarena svjetlost u mjesecu maju

I svaki je dan praznik ljudskoj duši

A čovjek u trenu, svu čar poruši.

 

Motornim vozilima juri po cesti

U jurnjavi žustroj koga li će sresti?

Hoće li primijetiti srnu i lane

Za svjetlosti trag čekati da svane?

 

Iz grmovitog žbunja lišće zašušti

Zelenilo lišća gušteru su gušti,

Vijugavoj zmiji brzina je vrlina

Medvjeđem  snu, brlog, kada je zima.

 

I već šuma srce svoje otvara

Nudi prozračnost magičnoga dara

Kao u centru njezinoga bića

Treperavo lišće tajnovito nam priča.

 

Šapatu se pridružuje potočić žuboravi

Poručuje čovjeku, na stres zaboravi!

Pomiluj me nježno, osjeti bistrinu

I opijen ćeš biti u prirodnome vinu.

 

Kroz krošnju proviruje sunčani trag

Miluje po obrazu, dodir je blag,

Zavlači se meko kroz odjeću i kosu

Poželjeh po tlu prošetati nogu bosu.

 

Zavući se u tek izniknulu travu

Energiju proslijediti od pete u glavu

Okupati se milozvučnim cvrkutom ptica

Nikada ne skinuti osmijeh sa lica.

 

A šuma se smiješi, uspavanku sklada,

Onu milozvučnu, jer drveća su mlada

U proljeće se bude uspavani sokovi

U zaborav se šalju svi otpušteni rokovi.

 

I priroda nudi srce na dlanu

I tajnovitu špilju, i prohladnu tamu

Svjetlosni zračak, leptirovo krilo

I pravi trenutak u kojem' se sve zbilo.

 

Prijateljski zagrljaj, radost i smijeh

Spoznaja da ne postoji nikakav grijeh

Tek putnici na putu životne staze

Sa željom da putem Čuvaricu opaze.

 

Čuvaricu pećine, ne one izvanjske

Možda sadašnje, buduće il' lanjske.

Koja otvorenim srcem zagrljaje dijeli

I šumskom ljepotom duše nam cijeli.

 

Jer da susreli bi ovo Unutarnje biće

Otvorenim srcem tad pričamo priče

Za mnoge tek maštom obojane bajke

Za mene  su dar Prirode – Majke.

 

http://safiris.blog.hr