Otkrih je,

O Bože, kako sam zahvalna ti

što put do nje pokaza mi!

Izvor njen nije u srcu

Gdje obično je tražimo,

Jer srce je sebično

Samosvojno,

Osjećajno.

Ni u mislima nije,

Jer misli su varljive

I prevrtljive i nestalne.

Izvor je njen

U Velikoj Tajni Života,

U Biću Besmrtnom

Trajnom, Postojanom,

Nadprirodno mudrom,

Otkrih je,

O Bože, kako velika je,

Nesamjerljiva,

Lijepa kao osmijeh,

Topla kao radost,

Jaka kao sreća,

Odana,

Ljekovita,

Mirotvorna,

Darodavna,

Ona slobodna je

I slobodu daje,

Prašta i razumije,

Ona nema lanaca

Ljubomore

Zavisti, mržnje

I kad se jednom rodi

Ona ne umire

Ona leti visoko, visoko

Iznad svih ljutnji

Ljudskih i malih

Čemernih, jadnih,

Ne može je dosegnuti

Ni jedno oko,

Ona i ponire

Duboko, duboko

U ljudsku dušu,

I tu ako se ugnijezdi

ni jedna oluja

ne može je srušiti

ni zamesti.

I ja mišljah da volim,

A kad stavih Kamen Ljubavi

Na grudi,

Kamen u kome je

Duh Stvoritelja

Utisnut

Izliječih moju sebičnu ljubav -

- Srca

I tek tada shvatih

Šta je -

- Prava ljubav