Koračala je Pramajka-Boginja
zelenim livadama,punim cvijeća
leptiri joj na rame slijetali
suri joj orao mudrost
u kljunu donosio
haljine njene
vijorio je pra- vjetar
a ona se smješila
i Ljubav oko sebe prosipala
a onda se zaljubila
U Čovjeka
visokog i plavog
i on je odveo
u svoj dvorac zlaćani
ali lokotima teškim zaključan
i tu je sama venula
a čovjek se proglasio
bogom
i slomio joj dušu u dijeliće
koje uzalud
su buduće žene
pokušavale spojiti
i oživjeti
Pramajku-Božicu