Pozvane smo konačno na ples,

da zaplešemo zajedno,

ti,

jedina koja znaš

pratiti moje korake,

jedina koja znaš

glazbu sa mnom slušati

i u zanosu

do neba me zavrtjeti..

Pozvao nas život

onako,

smilovao se mom čekanju

i tvom traženju..

I gle:

umjesto sjajnog parketa

pod nogama površina oceana ljeska

umjesto svjetala

mirijade zvijezda

i sve nas želi rastočiti

zbuniti naše korake

zarobiti nas ponovo

u neke svemire gdje nismo...

 

 

Ali mi smo dobri igrači,

voljena moja..

Mi sasvim dobro klizimo po površini

jer smo naučili hodati po vodi...

 

Mi se ne gubimo među zvijezdama,

jer smo svakoj nadjenuli ime

kad smo ih zajedno

u početku stvarali...

Dušo moja,

nitko ne pozna život

bolje od nas,

i onaj

tko nam je pozivnice za ovaj ples darovao

vjerovatno nas nikad nije vidio

zajedno zagrljene

kada smo tek počeli

plesne korake učiti..