Požuda

Ta sotonska želja za uživanjem tuđeg tijela pomoću svojeg vlastitog,dijeli me od beskrajnih vidika neprolaznog blaženstva,od čistoće koja je prisutna samo u onima koji su svoje srce predali Krišni.

Ta vražja pomama nagnala me da sreću zamijenim mizerijom, istinu perfidijom i odanost izdajom.

Oh, kako blaženi mora da su oni koji svoja osjetila imaju pod kontrolom čiste inteligencije, jer znaju da se kamen i zlato, sreća i nesreća, miris tijela nage žene i zadah smrti, nalaze na istoj obali rijeke koja vječnost dijeli od prolaznosti, istinu od prevare, i svjetlost od tame.

I što više želim uroniti u valove prividnog zadovoljstva, time više osjetim da mi se grlo suši, a tijelo nalikuje na smrdljivu šupljinu trulog debla kojemu je dovoljna i sasvim mala iskra požude, pa da ga spali u beživotni sivi pepeo.

I tu nije kraj! Svima nam se daje nova prilika, nova mogućnost izbora i novo tijelo pomoću kojega svoju životnu iskru možemo dovesti ili do Krišninih stopala ili do nove lomače.

Limerick, 08/05/01