Neke slike prolaze ne dodirnuvši samu bit

Druge bude prisjećanje na postojanje drevno

Mozaik od života, nedostajala nit,

I već duša piše stih, radosno i revno.

 

Anđeo me doziva, kroz snove i kroz javu,

Vatrenastom energijom razbuđuje se mašta

Misli jure, zastajkuju, prolaze kroz glavu,

Energija me miluje  poput čarobnoga plašta.

 

Pozivnica to je, ka svjetlosnome gradu,

Tek uvjet jedan mali zadovoljiti moram

Otpustiti dobiveno, podijeliti nagradu,

Prije no što tijelo brigama izboram.

 

Skidam plašt sa sebe, on povlači donji sloj,

Nižu se tako desetljeća burna

Sve kapljice utkane, krv, suze i znoj

Na Pozivnici piše: Hitnoća je žurna!

 

Otpusti!

Oprosti!

Kreni hrabro dalje!

Nagomilani teret ostavi s druge strane

Pozivnicu novu Svjetlost ti šalje

Melem za dušu, za tjelesne rane.

 

Otpuštam nemir- prihvaćam mir

Kao dar mi  pristiže Svjetlosni zagrljaj

Prihvaćam radost – otpuštam tuge vir

Pozivnica poprima kristalnoga neba sjaj.

 

Za hrabrost je darovan Svjetlosni mač

Ljubav donosi poljupce snene

Za otpustiti tugu – prihvaćam plač

Pozivnica šapuće:Vrijeme je da se krene!

 

To put je koji vodi iznutra prema van

Vatrom pročišćenja kidani su snovi

Povremeno nalik je na neostvareni san

A već slika jedna sjećanje obnovi.

 

Neke slike prolaze ne dodirnuvši samu bit

Druge bude prisjećanje na postojanje drevno

Mozaik od života, nedostajala nit,

I već duša piše stih, radosno i revno

 

 

http://safiris.blog.hr