Nebom prosulo se drago kamenje
Svaki odsjaj nešto mi govori
Prepoznajem Duši ovo milo znamenje
Srcem tišina tišinom romori...

Jedan bljesak podsjetnik je
Svemu što prolazi
Nježan odsjaj nebeski sad tijelo mi mazi.
Zvjezdica namiguje ... kao da se pravi važna
Misao mi prima riječ ... sve predstava je lažna...

Ili možda baš i nije .
Gle,taj Mjesec lopov žuti
Ponovno se smije,
Pa me grli nježno tepa
Kao dijete igra se skrivača
Starost dođe ... noga šepa ...
Smrt je dio vječnoga plača.

Tad ugledah samu sebe ... odraz sam u vodi
Puštam maštu neka juri ... sloboda mi godi.
Pozdravlja me Nebo
Svemir sam na Božjem dlanu
Čitam Poruku Nebesku što kaže;
U nijednom trenu ne ostavljam te samu.

Pa se pitam Tko to zbori
Čija misao mi tijelom teče
Životna se vatra kreće 
plamen beskonačni tvori ...

A srce slaže stihove na pergamentu Duše moje
Opet stižu Poruke sa Neba
Sve je naše...sve je tvoje ...

Tada sklopih oči ... ruke molitvom isprepliću prste
Tražim Izvan i Unutar sebe
Dokaze ja čvrste.

A što je čvršće od Ljubavi koja lance kida...
Od Oprosta i Mudrosti što nam rane vida...
Od Nevidljivoga Cijelova dok mekan trag ostavlja...
Od povratka ka Izvoru Nade i Zdravlja ...

I tako primamo mi Poruke s Neba
Adresar je popunjen ...Imena se brišu ...
Pitanje je Vječno ...Što još nam to treba...
Dok se Perom Ljubavnim , Nevidljiva Slova,
Dušom našom pišu...