Pozdravljam te Sunce

Najsjajnija zvijezdo krasna

Očekujem tvoga lika

Ranom zorom, do sumraka kasna.

Možda nije pravo vrijeme

Zima pružila je svoje prste

Hladi, steže, štipa, ledi,

Bjelinom mami  u zagrljaje čvrste.

 

 

Pozdravljam te Sunce

Čuvaru našeg nebeskoga svoda

Daj pokloni ovoj zimi

Tračak svjetla, dodir topline,

Neka zažubore kristalići

Što zatočila je zaleđena voda.

 

 

I tek što izrekla sam ove riječi

Zimska noć mi progovori:

I kad oblaci su mrki

I kad magla obavija sav svijet

I kada se čini da i ptica zaboravila je

što znači slobodan let

Mirovanje. Spokoj. Zima.

U nutrini Zemlje, u zagrljaju bijelom,

Nježno sjeme sniva, što uskoro,

postati će predivan cvijet.

Toplina doma, miris kolača

Kaputi topli, meki.  Čizmice, šalovi

Najgušće tkanje od samt hlača.

Sve su to čari što Sunce nam dijeli,

Kada igra se skrivača s nama.

I preko oblaka nam šalje poklon

Umotan u pahuljasti snijeg bijeli.

Sad je vrijeme, pravi čas

Potražiti onu svjetlost, ono Sunce,

Što leži u nutrini svih nas,

Jer i ono skriva tajnu.

Obasjava zvjezdanu nam dušu sjajnu,

Igra se skrivača. Hladi, pali, žeže.

Zavodi nas, od smijeha do plača.

Ali nikad, nikad ne odlazi, i ne bježi.

Već to Sunce grije tijelo

Unutar kojega skriveno oduvijek leži.

 

 

Pozdravljam te Sunce.

Najsjajnija Zvijezdo naša.

Napuni me svjetlom i toplinom.

Kad isprazni se ova

Od duše  sazdana čaša.

 

 

http://safiris.blog.hr