Prošla vremena, pretpovijesni dani

Zvjezdano je kraljevstvo prosulo ruho

Mjesečevim ticalima žensko biće mami

U ponoćno modro, zemno doba gluho.

 

Zaljubljenost ova od pamtivijeka traje

Dvije duše vode dijalog nutrine

On biserjem ju kiti, dok oči joj sjaje

Obgrljena  je zrakama srebrne tišine.

 

Niz dlanove joj klizi mjesečev prah

Stapa se sa rijekom što u tami teče

Svjetlosna zrnca rastjeruju strah

Pozornica je ova puna treperave sreće.

 

Žensko biće šapuće, molitvu izgovara

Svetost  riječi  struji svemirskim prostranstvom

Svako slovo, nova zvijezda, na nebu se stvara

Mjesečinom boji trag dnevnome izgnanstvu.

 

Pozdravljam te Mjeseče,svjetlosni brate,

Mjesečina tvoja Boginja je snena

Ljudska bića nikako Jednotu da shvate

Proći će još podosta zaboravnih vremena.

 

Do tada ti nudim, sedefaste zagrljaje,

Plodnost usklađenu sa mijenama tvojim

Zvjezdana slova koja tamom sjaje

Biserne tragove u mislima svojim.

 

I sve u skladu prirodnome, čaroliju plete,

Prikaz taj je mističan i rijetkima znan

Možda se kroz kakvu priču, mjesečine sjete

Ljudske duše prije nego  utonu u san.

 

Prošla vremena, pretpovijesni dani

Zvjezdano je kraljevstvo prosulo ruho

Mjesečevim ticalima žensko biće mami

U ponoćno modro, zemno doba gluho.

 

 

http://safiris.blog.hr