pozaspali umorni pjesnici
što od stiha što od vina
smijeh se sinoć Istrom orio
probudili smo duhove davnina
čak je Veli jože s nama bio
brk omastio.. rujno vino pio
i slušao pjesme pjesnika bez granica
kavana nam bila prva i posljednja stanica
kameni zidi i Pazinska jama
svud svjetlost bješe
kad se pjesnici razgale
vile se smiješe
sa nama se šale
i važno nije bilo
tko je otkuda bio
svatko je sinoć
bio vedar i mio
sad umorni pjesnici sanjaju
neke nove pute
kao grane se granaju
i proljeca racvjetana slute ♥