Šapatom ti darujem

 puninu moje vjere

 u tebe

u nas...

 Pogledaj

 predajem se tišini

 da bi dozvala tvoje istinsko ime...

Ja nisam nikad bila ona

koju sad gledaš

niti san

kojeg sad živiš...

Ja se vraćam kući,

a dođoh

da ovdje ostavim sve slike

sve osmjehe

sve ikone tvojih očiju

koje me ne gledaju

tvojim pogledom...

Lutala sam dvoranama šumskim

gorama vrletnim

sa čudnim prijateljima se bratimila

ne bih li te konačno ponovo vidjela

i dočekala..

Al uvijek u sebi čuvah

nježnost tvoga glasa

i snagu

tvoje duše..

Ponos i ljubav

kojom sam te  čuvala

sada je samo tanka zlatna nit vjernosti

čvršća od smrti

obavijena oko tvoga srca..

Ni jedna tama

nije mogla pobijediti

svjetlo vječnosti

koju ne mogu živjeti

bez tebe...

Sve što želim ponijeti sa sobom

kad otvorim vrata nepovrata

stalo bi u jednu riječ

a ona se zove

Ti...