Kako je divno biti svoj,
kako je divno biti tvoj,
i naše misli isto čine,
a dah u istom ritmu kuca...
Osjetiti povezanost
u usnulom gradu svijeta,
osjetiti niti iste,
svjetlom isprepletene...
Ispunja dubinu bića samog,
otvara fontanu pripadnosti,
svijetu sarolikom,
a tako istom...
Osjeti se svjetlo u tvom dahu,
u mom se upija i vraća tebi,
i tiho zvona veselo se klate,
dok tvoje misli dotiču moje...
Hvala Jednoti što nas spaja,
što nas raznolikošću ne odvaja,
Već puninom dopunjava
nestale komadiće duše...