povedi me, anđele, kao nekad,kad si me vodio prostranstvima eona, i ne puštaj me..
Tvoju malu hvatačicu zvijezda, koja ih čuva, za novo, čarobno nebo koje se treba roditi..
Povedi me...Iznad svih poljubaca..
koji nisu otisci duše..
Iznad svih noći, koje nisu prožete bdjenjima i nježnostima..
iznad svih sjećanja koja bole..
do smiraja, gdje sjećanje ne postoji..
A onda me vrati,
u dimenziju,gdje će čarobna jutra
mirisati besmrtnim zagrljajem,i gdje će ništa
postati sve..
Kroz Srce Onoga
koji me ne zaboravlja
u mome zaboravljenom snu..
bglavac
irida
edin.kecanovic
