Živo me zanima, ko je Bog,

Tko ravna djelima života mog i tvog,

Od čega je sastavljeno, to nevidljivo načelo

I kako se Boga slaviti počelo?

Da li je Bog nepoznato što strah stvara,

Ono što moćno prirodu i život stvara i razara,

Ili ono što kosmičku zvijezdu drži,

Dok vatra nemilosrdno u njoj prži?

 

Dok o Bogu razmišljam uvijek iznova

U sjećanju na njega nema ništa nova.

I dalje o njemu neznam ništa,

Gdje mu je stanište, gdje su mu ognjišta?

Da li je Bog nepoznata sila

Za koju se vjeruje da je nekad bila,

Ili je Bog sadašnjost što se u snu javlja

Dok sam svoje sjećanje obnavlja?

 

Ko je Bog

Života mog i tvog,

Da li je život moj ili tuđi?

Molim te sjećanje u meni uđi,

Pa mi istinu za svagda kaži

Da ga moja Duša po bespuću ne traži.

 

Kažu da je ljubav Bog

Osjećaj neki organizma mog,

Unutarnji osjećaj divne miline

Neke nepoznate umne razine.

Kažu da je Bog svijest

Koja prati životnu povijest.

Bog je kažu osjećaj

Koji izražava predosjećaj

Kažu da je Bog život što traje

I rođenje života koji postaje.

Kažu da je Bog svako biće

I svako doba dana koji sviće.

Kažu Bog je tama

Za iskustva srama,

Bog je svjetlo

I ovo i ono i sve to.

 

Zanima me vidje li ko Boga?

Zbog zanimanja toga

Mene Duša i njezina savjest pita

Ne zeli više po bespuću da skita

Tražeći likove i mnoge oblike

Od materije svekolike.

Kažu mi, treba bježati od materije

U neka bespuća, neprohodne prerije...

Tamo Boga treba tražiti

I nešto unutar sebe snažiti.

I dalje ne znam ko Bog jeste

O, zemaljske pameti, gdje ste?

Pitanje me ovo cijeli život muči

Želim konačno doći, božijoj kući.

 

Uputiše me ljudi u bogomolje mnoge,

Već su me hodajući zaboljele noge

Tražeći Boga na sve strane

Da ga pitam kako da otklonim mane?

Ne nalazim ga nigdje, zbunjena sam jako,

Stala sam i razmišljam polako...

Da nije netko možda, izmislio Boga?,

Da me odvede od života moga

Odgovornost svoju da ne vidim

Dok se nekih djela uzaludno stidim.

 

Kako da ovoj misli vjerujem?

Možda ipak pretjerujem

Dok odgovornost sebi namećem

Možda si nogu time podmećem?

 

Neko mi na putu moje potrage reče,

Da imam i poslove preče

Boga se upoznati ne može

Dok se ne izađe iz sopstvene kože.

Kako da napravim takvo djelo

Kad koža oblaže cijelo tijelo?

Dok svašta ljudi govore

Mene i dalje brige more

I dalje želim upoznati Boga

Života moga i tvoga

Da bude lakše i meni i tebi

Pomozi mi, molim te! u toj potrebi.

 

Gdje da nađem to nepoznato biće

Dok noć pada, a zora sviće

Dok spavam i budim se

Mislim se, mislim se?...

Da li je Bog moje tijelo

U tijelu sve crno i bijelo?

Da li je Bog ne vidljivo i vidljivo

Koje se ponavlja tiho, stidljivo

Izvire od nekud, ko' bistra voda

Iz nekog kemijskog koda ili svoda?

 

Ma ne moram ja znati, Bog ko je

Ali me zanima temeljno znanje što je?

Zanima me kako da otklonim uroke

Koji su izazvali na Zemlji uzroke:

Gladi, patnje, rata, sakaćenja, bolesti, žalosti,

Kako zadržati sreću mira, humanosti, sitosti...

Kako da pobjegnem od smrti, nesreće i bijede

I kakve me sudbine po ovim pitanjima slijede?

 

Zanima me gdje su znanstvenici raja

I gdje je više nasilju kraja?

Zanima me ljudski talenat i predispozicija

Na kojoj je ljestvici Zemaljska nacija?

Kako da otklonim mržnju, ljutnju i agresiju

I ljudskom rodu osiguram progresiju,

Rasta, mirnog razvoja i sklada

U kojem se zrcali odgovornosti nada

Da ratnih kolapsa više neće biti

I da će kriteriji mira za svih vrijediti.

 

Snaga, zdravlje, sreća, zadovoljstvo, znanje,

Božansko nadahnuće i poslanje...

To mene zanima, zato Boga tražim

Želim ovo znanje u sebi da snažim

I zato Bog mi treba, on to znanje ima

Da mi kaže barem u mislima

Koji put moje srce da slijedi

I kakvi su mi na putu izgledi

Da usvojim ovo sveto znanje

I izvršim svog srca poslanje?...

 

O reci mi Bože, gdje si?

Jesi li?... jesi...

Došao po dušu moju

Da je odvedeš, konačnom spokoju...

Da li se u meni možda skrivaš

Dok moju radoznalost izazivaš?

Da te potražim u kapi vode,

Ljudskih djela i slobode

U pahulji malenoj nježnoj

Ili velikoj planini snježnoj?

Možda se u vjetru negdje šepiriš

Dok svojim orkanima piriš,

Ili u vulkanima zemaljskog bića

Riganju vrele lave bez pokrića?

Možda si u zrncu pijeska

Ili pustinja, neprohodna teška,

U listu, stablu, krošnji gorskoj,

Ili kapi čistoj izvorskoj,

Možda si u vlati trave

Prašume izazovne zdrave,

Da nisi možda u jezeru dubokom

Potočiću, rijeci ili moru širokom?

 

Ne znam više gdje da te tražim

I kako svoje biće da osnažim,

znanjem koje mi neophodno treba

zbog sigurnosti zemaljskih potreba.

Možda si Ti samo oči moje

Što nesuvislo gledaju spokoje

Koje neki drugi ljudi žive

Dok mene za neke nepoznate nesreće krive.

A možda si i sreća koja u meni vlada

Dok šalje osjećaj potpunog sklada.

 

Ko god da jesi, više te tražiti neću,

Tek toliko da znaš, za Tvoju ljubav, umrijet ću...

Na smrt kao na život gledam

I sada ću potpuno da ti se predam.

Pred tobom više rezerve nemam

Na put se ovog trenutka spremam.

 

Postojao Ti ili ne

Osjećam Te mnoge godine,

Da si tu negdje, na dohvatu ruke

I da samnom proživljavaš sve ove nauke.

Učiš me kao maleno dijete

Štitiš me od sudbine klete

I sve nešto dobro za mene biraš

A, od mog pogleda i shvatanja se skrivaš.

Otkrij se bar jednom, skrušeno te molim...

Da shvatim mogu li da ti odolim...