nečeš dugo čekati,ne, napreži svoj um..gledaj kroz prozor,listaj albume..i kaži sebi..ah kako sam nekada bila lijepa..a onda pogledaš svoje ruke nabreklih vena,i pređeš rukom preko vrata od usana prema grudima..shvatiš..da pobjeda nije tvoja,da ni bitka nije bila tvoja..i da je sve bilo uzalud i zalud...poravnaj zastore na balkonskim vratima,obriši vlažnom krpom rubove okvira slike,promjeni položaj figurica u vitrini..sad balarenu stavi na drugu policu a konja propetog na nogama..na njeno mjesto..a kad sjećanje tako silno navre,kao gladno pseto njuškom u zdjelicu,..za trenutak ostani smirena..a onda brizni u plač..proči će...brzo ćeš zaspati..još uvijek ti se živi,nikoga ne voliš nit si kome draga,al ipak postoji nada,postoji zrno sjemena koje može niknuti u ničemo,u zraku,oblaku,zvijezdi,suncu..glasu i snu.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
560
OD 14.01.2018.PUTA