Gledala sam sinoć Mjesec u oblaku, umotanog prozračnom prozirnošću.
Moje oči su zalutale na prekogranične ceste, usnula polja i kad se noć razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale.
Čula sam da misliš: «nisi ona ista». Znaš da sam ostala uvijek ista.
Ne prepoznajem tvoje misli, ne prepoznaješ moj dah. Tješila me hladnoća noći i glazba što se razlijegala uskim prostorom mog automobila.
Lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela.
Ne poznaš detalje odraza u zrcalu. Ne vidiš taj odsjaj mene u svojim očima.
Postoji vrijeme za nas.
Postoji vrijeme za nadu.
Postoji vrijeme za ljubav.
Postoji vrijeme za sve.
http://shadowofsoul.blog.hr/
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
bglavac
edin.kecanovic
