Postoji mjesto ispred mene,

ispred svih nas

koje nas čeka

i sanja naše korake

koji će prijeći prag

vlastite sumnje

u njegovu postojanost..

To mjesto se nalazi

iza svih naših žaljenja

za propuštenim prilikama

iza svih naših stremljenja

ka nedostižju nedovršenih želja

iza svih naših neispijenih čaša gorčine

i svih sakupljenih komadića radosti

skrivenih u škrinjama bez ključa

jer

rane su previše boljele

život je slavio pobjede tuge

a osmijeh je tek bio ponekad posuđen

od nekih

koji su ga imali više od nas.

Postoji mjesto

koje ne poznaje našu iskrojenu prošlost

u kojeg ulazimo bijeli

poput ljiljana

i jednostavni

popu malene ljubičice

zaspale u zelenom vrtu

prepunom ruža..

Kada  mu se približimo

nećemo se osvrtati unatrag

niti se pitati

smijemo li ući...

To mjesto je odavno

sagrađeno u nama

samo trebamo srušiti zidove

tuđih uvjerenja

da ga nismo dostojni

i da u njega

svi osim nas

smiju ući...