Poslušnost

 

Poslušnost mi se, kao, ne sviđa

moja duša često uviđa

do god slušam bez ikakvog pogovora

tu nema iskrenog dogovora.

Poslušnost mi je nametnuta u obitelji

odgovornost ocu i materi

u ideji da su uvijek u pravu

iako često nisu imali logiku zdravu.

Poslušnost učitelju, društvu i popu

skoro uvijek vodi u „tropu“,

a opet hajde ih ne slušaj

kad ti jalovo prođe svaki pokušaj.

Utjeran strah od vlasti u kosti

malo kad vodi do oprosti...

moja duša samo mašta

da učitelj, pop i društvo oprašta.

Kad neće Muhamed brdu

(ima logiku tvrdu)

hoće brdo Muhamedu,

a po tom slijedu

ja ću njima oprostiti

dosta mi je više milost prositi.

Opraštam im strah u kostima

neka im moj oprost uštima

jalovost u ponašanju

sklona sam obnašanju

milosrđa prema svakom,

pa sa ovom stavkom...

poslušnost u ravnotežu dovodim

samo želju svoje duše u iskustvo sprovodim.

 

Poslušnost svojoj duši

sve tuđe stege ruši

hrabrost pokaže lice,

a čovjek poput ptice

dobije krila poleta

da upozna konture cijelog svijeta

sva moguća znanja

sva svoja poslanja.

Kad se izađe iz školskih klupa

iz mnogih naučenih kalupa

crpi se znanje

duhovno spoznanje,

a čovjek ne mora da trpi

ničije stege

 niti nosi utege

koji ga na dno vuku

u kojim vuče naučenu muku.

Svatko može svoj put naći

samo treba u bespuće neznanja zaći

pogledati smjelo u svoje lice,

vinuti se poput ptice

u oblake svih smjerova

iz kojih teče ponovna obnova.

U njima je zapisano znanje

koje duša slijedi kao poslanje.

Lako je tada poslušan biti

kad počneš svoju dušu slijediti.