Lice uronjeno u vodu pamti zadnji odraz sebe u zrcalnim kapima.

Spustilo se lice u vodu da bi izliječilo umorne oči i vratilo sjaj tom zelenilu.

Misao se vinula niotkud, okružila tijelo i ispunila sobu.

Napila se duša ovih slova iz plavog flomastera što kapaju neusklađeno i potiskuju sjećanja.

U beskraju su zavijane staze, ne dodirujem više zaštitnu ogradu tamnih koridora kroz koje prolazim.

Put je poznat, iako nema svjetla, u tami se staza mekano proteže u dubinu.

Uspavana sam.

Vidjeh onaj kamen ispod kojeg si me pronašao sklupčanu kao zmiju sa vilinskim suzama u očima.

Isti tren su odletjele između trepavica i navukle sjenu na lice.

Iz tog razrušenog grada ostao je samo taj kamen kao nijemi znamen dalekog doba.

Misao se vinula i ispunila sobu i puštam je kroz otvoren prozor neka poleti prema tebi.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

"Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4