Tišina koju mogu rukom taknuti
sreću koju mogu sa drugima dijeliti
brigu iz srca jednim dodirom maknuti
dušom svojom drugu dušu iscijeliti
Ljubav oko sebe poput zvijezda rasipati
mir sa sobom svijetom nositi
ruku anđela u bližnjemu napipati
strahu svakom hrabro prkositi
Tamu svijeta osmjehom otjerati
svjetlom malim puteve obasjati
po ljestvama se anđela verati
na nebu kao zvjezda jedna zasjati
Vječnost dok me plava doziva
ljubav dok se imenom mojim proziva
zahvalna na svakom novom danu
noseći u srcu pjesmu
kao rascvjetanu proljetnu granu
irida
bglavac
