Postoji negdje...daleko...a blizu ...
Biće sjajnije od zvjezdanoga sjaja...
Izgovara Mantru, riječi u nizu ...
Odašilja ih dalje putem Plavog Beskraja...
Oplahuju ga vode dijamantnog toka...
Planina ga čuva,miluju ga šume...
Energiju kad prima sa Mjesta Visoka ...
Božanstvenom Snagom stanice se pune...
Posvetio je život ovoj predivnoj planeti ...
Ponornicom zaranja ,kao Jedno struje ...
Tu dobiva Uvid o nastaloj šteti ...
Što nanio je čovjek ... il' vremenske oluje...
Tad izranja ko tračak,sa vjetrom se stapa...
Milozvučan zvuk poslati će zrakom...
Ljudskom oku kapak mekano se sklapa ...
Ne razmišlja dok putuje u snu noćnim vlakom...
Jedan dan je prošao i noć se bliži kraju ...
Na obzoru Sunce pjeva pjesmu jutru ...
I svi slični Poslanici ... U Sebi Tada Znaju ...
To Svjetlost je ispisala Istinitu Sutru...
Postoji negdje ... daleko...a blizu...
Biće sjajnije od zvjezdanoga sjaja ...
Dok pjeva Mantru , riječi u nizu ...
Zna .... dotaknuo je Dio ...
Našeg Plavog Beskraja...
irida
bglavac
