Port-au -Prince
Hodam razrovanim ulicama Port-au-Prince,
a oko mene razbacana tijela sirotinje,
koja čekaju da uskrsnu kao osvetnički
duh.
I prije nego je tugaljiv vjetar raspleo kosu mrtvog
Djeteta,
Obnašahu ga na tijesno, kužno i prljavo ukopište,
Odakle se podmukle bolesti prenose na tjelesa
Sirotinje.
A majka suzama zalijeva tek nikli cvijet
na mjestu gdje su nabrzinu pokopali njezino ljubljeno
Dijete.
Kad je tmina obavila njihove siromašne domove,
Sirotinja, po istom tom hladnom mjesecu
I oštrom vjetru kreću na put bez povratka,
jer na takvu mjestu niti možete doći prerano
niti možete ostati predugo!
Molitva siromaha ne stiže visoko,
Ovdje, kao da i molitve imaju svoju cijenu.
Dođite, vi razasute svjetlosti, na prozore tih ružnih
I tužnih kuća, vijala se jeka molitvi
poput šišmiša u izmaglici.
Ali prije nego što je potres srušio prozore
Tih ružnih
I tužnih
kuća, siromaštvo je mnogo prije odnijelo njihove
živote,
na put bez povratka.Istinu da kažem,
Ne mogu da otputuju dosta brzo, jer se tu i
Smrt
dozlaboga dosađivala, jer kako može mrijeti
onaj koji je već odavno umro.
Gdje je sada to srce čovječanstva,
Dok mu smrtni ostaci ležahu pred dvorištem?
Jer suzu je trebalo spustiti mnogo prije
Potresa,
Kad je tmina zaogrnula ružne i tužne kuće sirotinje
neimaštinom.
©Walter William Safar
bglavac
irida
edin.kecanovic
