Poput zmije vijuga dan
i još gledam u njegov rep
ispraćujući ga sa nestrpljenjem
i čekajući spasonosnu noć
što donijet će san
mojim umornim vjeđama
Može li dan biti tako dug
i odlaziti sporo
ne ostavljajući trag
odlaziti u tišini
ne pitajući me
koga sam očekivala?