Dotakla ponoć umorno čelo
sa starog tornja mukli bat
malo je sjete u me sjelo
budna u ovaj kasni sat
kroz prozor mjesec gleda
blijedi njegov je sjaj
san umoran putnik
do nogu sjeda
šapćuć tiho...
ruku mi daj
da zaplovimo skupa
u zemlje nepoznate ...strane
osamljena klupa
pod mojim prozorom
čeka... jesenje rane
sve ima početak i kraj
i dan i noć
i lišće i cvijet
iz ruku anđela
uzimam ljubav
grleć uspavan svijet
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
713
OD 14.01.2018.PUTA