Ponekad si poput djeteta
draga i mila
i čudiš se mome osmijehu
pratiš oblake i snove
a Ja te gledam zbunjenu
dok noć sanja tvoje osmijehe
dok dan broji tvoje korake
šaljem ti plave anđele
milujem ti suzne obraze
i pokazujem slike vječnosti
koja čeka pritajena
i u kojoj odavno ležiš
zaboravljena od same sebe
omamljena iluzijama
tvoje svakodnevice