Ponekad u meni prevlada
neka,sjeta, neka tuga.
Na tren osjetim
kao da neka sam osoba
sasvim,savim druga.
I tad samo šutim.
Ništa govorio ne bi´.
Potražim mir,skrijem se,
nestanem,sasvim,
sasvim, duboko u sebi.
I tako to traje,
Neko vrijem duže,
ili kraće,
dok misao nova,
pozitivna i svjesna
put svoj
do uma ne nadje.
A onda se opet
razvedri lice,
U očima opet zablista sjaj,
pa raširim ruke i opet,
zagrlim ovaj zemaljski raj.
Sifi 20.05.2009
Autor:Bruno Nikolic
CC SOME RIGHTS RESERVED
bglavac
edin.kecanovic
