Ponekad se pričini
Kao maglovito snoviđenje
Da su kiše isprale Sunce
Da su zime zamrzle proljeća
A mržnje čelikom oklopile Ljubav
Ponekad se pričini
Da su bajke ostale u
Ranom toplom djetinjstvu
Skrivene u dragom maminom glasu
Opjevane u prvim uspavankama
A onda se pobuni Svjetlost
I Ljubavlju otopi maglovita snoviđenja i pričinjanja
Pupoljci zaprkose zimi
A proljetna zaljubljenost mržnji
I bez prosinačkih božićnih čarolija
Rodi se čudo oživjele bajke novog Života
U srcu uspavanog Čovjeka.