13 rujan 2012.
Pomirenje
cijelim svijetom i s tobom.
Pomirena sam sa sudbinom
svakom minutom, satom, danom i godinom
moje pomirenje, neprestano traje,
za oprostiti, ništa ne ostaje.
Sve je na mjestu svome
mir vlada u srcu mome.
Sve je onako kako treba
moje biće nema potreba,
prihvaća dostatnost što mu dođe,
a višak pušta...neka prođe.
Pomirena sam sa partnerom,
šefom, političarom i inžinjerom.
Pomirena sam sa okolinom,
pojedincem, društvom i religijom.
Primam obavijesti...
pomirena sam i s planetarnom svijesti.
Lijepo je to stanje...pomiren biti,
kad se ne siliš nešto oprostiti.
Pomirena sam sa obitelji
ne klanjam se ocu i materi,
već ih volim takve kakvi jesu..
konstantiram, i ja imam djecu.
Pomirena sam sa imanjem i potrebama,
porazima i pobjedama.
Pomirena sam sa seksualnosti,
skupnom osobnosti u prošlosti.
Pomirena sam sa bolesti i zdravljem
usamljenošću i slavljem.
Pomirena sam s partnerom i djecom,
anđelima, bogom i svecom.
Pomirena sam sa neznanjem i znanjem,
sa nepriznanjem i priznanjem.
Pomirena sam sa razvojem i rastom,
životnim iskustvima, smećem i balastom.
Pomirena sam sa slabostima i snagom,
o nemilom i dragom.
Pomirena sam sa lijepim i ružnim,
veselim i tužnim.
Pomirena sam s nestrpljenjem i ljutnjom,
tjeskobom tugom i smutnjom.
Pomirena sam s cijelim postojanjem,
odlaženjem i ostajanjem.
Pomirena sam s prolaznosti vremena,
težinom i lakoćom..životnog bremena.
Pomirena sam s prljavštinom i čistoćom
svako djelo radim s lakoćom.
Pomirena sam s otporom,
šutnjom i govorom...
Pomirena sam s odnosom,
primanjem, davanjem i doprinosom.
Pomirena sam sa svijesti
i svakom vrstom obavijesti.
Pomirena sam sa slušanjem,
osjećajem, gledanjem i kušanjem...
Pomirenje samo od sebe, neprestano traje
za pomiriti...više ništa ne ostaje...
Ravnoteža je razvila svoja krila,
uvijek je ovdje, za svakog bila.
Kosmički zakon je na djelu...
obuhvaća kreaciju cijelu...
O bože sveti...
dok pomirenje leti..
nosi me na krilima svojim,
a ja,...samo gledam i postojim.