Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja,

a na straži vječnosti stoji moje srce

otvaraju se nova vrata beskraja

i svjetlost obasjava moje tužno lice.

 

Snena moja tiha duša

iz oceana snova sad je došla,

nečiji tihi šapat pozorno sluša

i kao da je kroz vrata raja prošla.

 

Zvuk što ga čuje tako je tih

kao da se duša sama u sebi pronašla

i ne bi nastao ovaj čudan stih

da se nisam svog bića dotakla.

 

Jedna čudna ptica raširila je krila

iz vječnosti mene otkud je potekla,

podsjeća me da sam i ja tamo bila,

dok nisam haljinu zemaljsku stekla.

 

Kad sam se vratila otkud sam i otišla

drugačije gledam na ovaj kraj,

koji nekad davno sam pohodila

te divne planete izabrani raj.

 

Moj život je kao orao u letu

što se vine pod nebo i kružiti stane

donoseći mir ovom čudnom svijetu

da zemaljska suza u ocean ne kane.

 

Prozirna stvarnost ne vidi kraja

onome što je tako vidljivo i jasno,

kad se dotaknu usne pakla i Raja

za neke radost, a za druge kasno.

 

Zato, poleti ptico, divna i kraljevska,

iz mog srca u daljine plave,

dok se ocean u daljini bljeska

ja ne zaboravljam one vrijednosti prave.

 

Polako sada završavam ovaj stih,

jer netko uvijek nešto želi reći

pa hoće li ta riječ doći do njih

i hoće li nove spoznaje steći?

 

Moj put će poći onim pravcima

što je jednom zacrtala sudbina,

tiho idem njenim koracima

dok srce prekriva nijema tišina.

 

napisano 23.7.2010. na portalu Magicus,

a iz moje 2. zbirke

"PREDVORJE BIJELE TIŠINE" 

 http://shadowofsoul.blog.hr

 http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php