Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja,

a na straži vječnosti stoji moje srce

otvaraju se nova vrata beskraja

i svjetlost obasjava moje tužno lice.

 

Snena je moja tiha duša

iz oceana snova sad je došla

nečiji tihi šapat pozorno sluša

kao da je kroz vrata raja prošla.

 

Zvuk što ga čuje, tako je tih

kao da se duša sama u sebi pronašla

i ne bi nastao ovaj čudan stih,

da se nisam svog bića dotakla.

 

Jedna čudna ptica raširila je krila

iz vječnosti mene otkud je potekla

i podsjeća da sam i ja tamo bila,

dok nisam haljinu zemaljsku stekla.

 

Kad sam se vratila otkud sam i otišla,

drugačije sad gledam na ovaj kraj

koji nekad davno sam pohodila

divne planete izabrani raj.

 

Moj život je kao orao u letu

što se vine pod nebo i kružiti stane

donoseći mir ovom čudnom svijetu,

da zemaljska suza iz oceana ne kane.

 

Prozirna stvarnost ne vidi kraja

onome što je tako vidljivo i jasno,

a kad se dotaknu usne pakla i Raja

za neke radost, a za druge kasno. 

 

Zato, poleti ptico, divna i kraljevska,

iz mog srca u daljine plave

i dok se ocean u daljini bljeska,

ne zaboravljam one vrijednosti prave.

 

Polako sada završavam ovaj stih,

jer netko uvijek nešto želi reći

pa hoće li ta riječ doći do njih

i hoće li nove spoznaje steći?

 

Moj put će poći onim pravcima

što je jednom zacrtala sudbina,

tiho idem njenim koracima,

dok srce prekriva nijema tišina.

  

Iz knjige poezije “Sjena duše”

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

http://shadowofsoul.blog.hr