Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja
I gdje na straži vječnosti stoji moje srce
Otvaraju se nova vrata beskraja
I svjetlost obasjava moje tužno lice.
Snena je moja tiha duša
Iz oceana snova sad je došla
I tihi šapat nečiji pozorno sluša
Kao da je kroz vrata raja prošla.
Zvuk taj što ga čuje tako je tih
Da se duša sama u sebi pronašla
I ne bi nastao ovaj čudan stih
Da se nisam svog bića dotakla.
Jedna čudna ptica raširila je krila
Iz vječnosti mene otkud je potekla
Podsjeća me da sam i ja tamo bila
Dok nisam haljinu zemaljsku stekla.
Kad sam se vratila otkud sam i otišla
Drugačije gledam sada na ovaj kraj
Koji nekad davno sam pohodila
Ove divne planete izabrani raj.
Moj život je kao orao u letu
Što se vine pod nebo i kružiti stane
Donoseći mir ovom čudnom svijetu
Da zemaljska suza iz oceana ne kane.
Prozirna stvarnost ne vidi kraja
Onome što je tako vidljivo i jasno
Kad se dotaknu usne pakla i Raja
Za neke radost, a za druge kasno.
Zato, poleti ptico divna i kraljevska,
Iz mog srca u daljine plave
Dok se ocean u daljini bljeska
Ja ne zaboravljam one vrijednosti prave.
Polako sada završavam ovaj stih
I netko nešto uvijek želi reći,
Ali hoće li ta riječ doći do njih
I hoće li nove spoznaje steći?
Moj put će poći onim pravcima
Što je jednom zacrtala sudbina,
Tiho idem njenim koracima
Dok srce prekriva nijema tišina.
bglavac
edin.kecanovic
