Poleti, golubice nježna,

 iznad svih nebesa

koja nisu bjelja

od krila tvojih,

iznad svih dlanova ,

koji te zadržati za sebe htjedoše,

da samo njihov vjesnik ljubavi budeš,

i samo za njih

svoja krila lomiš,

tražeći otok s blagom lažnim

a ne ono tlo,

meko,zeleno,

gdje duša odmor nalazi...

poleti,najljepša moja,

iznad svih tužnih padanja

i svih neispunjenih nadanja...

Ja te gledam,

i raširenih ruku puštam

da od mene odletiš,

makar moja barka

ne našla put

u silnim valovima

potopa doživljenog...

ja ti vjerujem,poleti...

Vratit ćeš se jednom,

kad zadnji moj uzdah

bude dozvao daleko lutanje tvoje...

Poleti..ja te puštam..

tek slobodna

možeš slobodu

i za mene pronaći...