Pokidati žicu,
pa odletjeti
nije način
nego smiješan pokušaj
pobjeći
od urokljivog oka
grube ruke
surovog srca
prazne duše
koja stražu čuva
na tornju iluzija
naoružana oružjem laži
čekajući baš tebe
da žicu pokušaš maknuti
i u nebo poletjeti..
Pogledaj bolje
i prevarit ćeš one gore
koji bdiju nad tvojom slobodom
iza žice
tvoja krila su dovoljno malena
da kroz pletivo čelično prolete
a gledaš sa čežnjom u svijet koji te čeka
i misliš da ne možeš nigdje
i sanjaš neka mjesta divna,
daleka..
Pogledaj dušu svoju
a tijelo gusjenice zaboravi
jer pužeš samo
dok iz sebe ne izađeš
i krila ne dobiješ,
dovoljno jaka krila
da oblake i sunce dotakneš
a tako malena
da kroz pletivo žice
slobodan
poletiš..
irida
bglavac
