Pamtim taj prvi susret s nama u nama.
Pamtim svaki susret s nama u nama.
Ne pamtim sebe.
Ne vidim sebe u sebi.
Samo se vidim u tebi.
Gubim svijest od prejakog svjetla, a ti mi budi otok, ljubičast i dalek, budi mi lakat na koji se naslanjam ujutro kad se budim bez tebe.
Osjeti zvijezde u očima i zapali ih neka gore na nebu umjesto mojih.
Povedi me opet Gornjim gradom u toplo ljetno predvečerje, jer želim slušati crkvena zvona kako odzvanjaju između starih žbuka koje opadaju.
Želim doploviti do tvojih obala i tamo ostati.
Približi mi onu polovicu Mjeseca što je sinoć tako stidljivo prošetala nebom i ostala tajanstveno zamagaljena do ranih jutarnjih sati.
Čekaj me uz zelenu zavjesu i umotaj me u svoje poljupce, zatvori sve tihe vode, a pusti bujicu osjećaja neka prosanjana proleti kroz tvoje plave oči.
Utopi u vodi sve moje propale ideale i pokaži mi svijet kako izgleda u svojoj istinskoj slici.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
(zabranjeno kopiranje, prerada, dorada, obrada, izrada i svi drugi oblici manipulacije i distribucije tekstova iz knjige "Sjena Duše"), a gore navedeni linkovi to i potvrđuju!)