Sebe...i pošla putem zemlje......Korak po korak si zaboravljala...
da si ju pohranila...i gdje...
prišla si Mi...i zaiskrila...sjećanjem..kao srebro ispod
čaše...sjaj ti po sjaj polako...vraćam...nakite Moj,
i smješim se u Sebi, u zrcalu...sve slađe..i slađe...Sanja te jedro, sedlo, i cesta, hitrina ure...
trkačev gležanj, sanja te zipka...rekoh ti,
nježnoo...
Svagdje si zvana, ali prozvana tek jednim u Meni....
svih mjesta...mjestom....
...sanjam
Tebe...sa svime....Gospodine moj...Donesoh ti Sebe na prag...
u košarici lišća
kao dojenče bez majke, Sebe ti donijeh na prag....
Sakrih se za grm da vidim
što ćeš sa Mnom...
uzeti Me...
ostaviti Me...
na...grudi Me priviti....gladan Sam tvojeg mlijeka...
uzmi Me...
usvoji Me...
na ruke Me podigni...
jer, Ja Sam...
ti...Sebe...pružio....
kad Me podojišsvojom bjelinom....
dva će tvoja...brežuljka...
zauvijek točiti....mlijeko ljubavi....ja...ja....
bit ću Ti vinjaga...oko stupa zraka...
bršljan...
na zidu....mjesečine...
bit ću Ti ....i sunce i....
mahovina na strehi tišine...
naslonit ću se....
na tvoj stup....
leći....podno....zida...
sletjeti ćemo...na....na strehu...
ljuljat ćemo se....
prozirat....
tišinom...tišinu dozivat....
nek...kroz Tvoje prste....putuje cijelo Moje biće....
prožimajuć....
se do posljednjeg...zrnca....Tebe u meni...
gubim misaoo o danima...o opipu vremena
opipavam ... vrhunce....vječnosti
teturam....
mislim....
od umora je...od slabosti je...
Ali nije...
teturam od obilja....darova
kojima si me zasuo...i dok mi ispadaju...
ja te molim...dođi mi...
....još
...bliže...bližee....