BUĐENJE U ŽIVOTNO POLULJETO . . .

(Pjesme ANTUNA VRGOČA)

POGOVOR ZBIRCI "O P E K L I N E  S A M O Ć E"

Kada netko nakon svoje četvrte decenije osjeti potrebu svoga bitka, da se pjesnički dočara u jednoj slobodnoj, ali neophodnosti prisajedinjenoj potrebi, onda je to kao kad spavač lebdi u snovima i priviđenjima, te jutro dočekuje zatećen ljepotom boja, mirisa, rasplamsaja i dragosti . . . i javlja se osvježenje kao novo rođenje! . ..

Tako se zbilo nekako slično i sa ANTUNOM VRGOČEM - požeško - vinkovačkim Šijako - Šokcem iz naše puste, lijepe, bogate, plemenite, ali i rogobusne Slavonije, koji je nakon Zagreba osjetio jutarnje i povečernje rose i ozone p ar i s k o g studentskog doba, te se opet, ponesen zanosom i klimom s Montmartrea, Moullin-Rouge-a ili Montparnasse-a, vratio u Zagreb, udomivši se u svojoj kući u Jurjevskoj 59 a u Gornjem gradu, upravo tamo gdje su donedavno gostovali i zagrebački Parnasovci!!! Zatim nadahnut putovanjima i susretima, osjeti on čarobnost dječačkog i prije svega djetinjskog ugođaja iz zelenkaste domaje svojih djedova, koja će biti i ostati i postati plodonosni rasadnik njegovih čuvstava, osjećaja, sjeta, razmišljanja, uspomena i čitavog spektra boja kao neka likovna lepeza, gdje uz lugove i šumarke gostuju i kosovi i hrastovi i upravo ti ostarjeli hrasti kao divni i ponositi graniti, odjevenj u zeleni plašt, ponijet će ovog pjesničkog mladoženju na stazu, da nakon vrlo intenzivnog i bogatog života, zanesen porivom osjeta, započne sa kovanjem svojih stihova prije petnaestak godina ...

I tako iznikoše njegovi prvijenci kao izraz njegovih najintimrujih i najličnijih prohtjeva, nadaha kao novog svježeg uzduha, koga i ovdje možemo nazvati: Nužnom i osobnom POEZIJOM ŽIVOTNOG TRENUTKA ...

On je u svojim strofama i kratak i jednostavan, nabijen onim izrazom za koji velimo da je metaforičan - dakle, mnogoslikovit u utiscima poteklih iz sazviježđa riječi i iz načina pisanja, zapravo zapisivanja u obliku pjesmotvorske naravi. ..

ANTUN VRGOČ nije i ne spada u red reklamiranih i razvikanih suvremenih lirika, on svog Pegaza ili Ikara ponekd možda. i negira, ali se u poetskom ruhu neosporno ogleda.

To su prohtjevi njegova htijenja iz srca i duše, a prije svega iz bazena, mogli bismo reći, njegovih nezapisanih utisaka u spomenar prošlosti, uz florne i faunske slike, upisanih doslovno u svijesti i zato su u ovim danima. pod utjecajem njegova. sagorjevanja u mislima i u temperatur i vlastitog temperamenta,  dakle, čistokrvne šokačko -šijačke naravi, koja je i objasnila njegov karakteran pogled na svijet, život, ljubav, ljude, kao i na samu utkanu prirodu.

U njegovu zgusnutom stilskom obliku predstavljanja svojih poetskih slika, naslučuj emo nekoliko faza stvaranja (osobito prema rukopisnom fondu koji nije sav ušao u ovu ZBIRKU) i koji nije u zapisivanju prisutan, naslučujemo i više raznorodnih grupa (a ovdje su prikazane samo dvije), pod kojim podrazumijevamo cikluse u jedinstvenom knjiškom obliku same zbirke.

I ako mu je tematski izbor potpuno proizvoljan, unosi od sentimentalnih priležišta s osjećajnom notom do lakog sarkastičkog prizvuka, ponegdje, do aforističkih prisutnosti. On je prije svega pijevac onih tihanih i nabreklih osobnih utisaka, koji su posvećeni mahom prirodnom zanosu, vehementnim pijevom za ženski rod, prijateljstvo i za vrlo toplo prikazane tihe uspomene, koje su ga vezale za drage likove ...

To je, recimo, usamljena, samonikla poetska zbirka ...

VRGOČ je kratak koncizan i jasan! On nije raspjevan, a nije ni tužan. Nije odviše veseo, ali ni suviše misaon. ON JE LETECI PUTNIK kroz vrijeme i prostore uz nas i svoja priležišta iz daljine i neposrednosti, a sam je autor ovdje učinio izbor svojih pjesama.

Rima ga ne koči, ali ga niti ne zarobljuje. Vrlo jednostavno, ali sa dugotrajnim proživljavanjem, on zapravo vrlo lako piše. Lagodno, kao da je na ladanju oduvijek . .. Znatno mu je prisutna psihološka i ponegdje psihoanalitička komponenta da sebe spozna "in medias (t)res"!!!

I upravo taj sagor u traganju za samim sobom, prisutan je u njegovu spontanitetu u traganju za trenutkom, da nije prisajedinio kroz sebe u sebi odlučnost i postao prisutan u manje više kroz sebe ucrtanim biografskim kao životopisnim utiscima . . . Lik koji se ist ič e ...

JEZIK mu je naravan, a nije se mnogo trudio da ga filtrira, biranom zvučnosti, ali to mu i nije potrebno, budući da u sebi nosi zgotovljene riječi iz kojih se kroz slogove naslućuje istek njegovih kazivanja, kratko i otvoreno, gotovo prisna.

Kod njega nema fraziranja, nema asocijativnih (prenosnih) pojava, a kitnjasti izraz mu je stran.

Mogli bismo zaključiti, da je Vrgoč jedan od onih stihatvoraca, koji svoje pjesme pišu poput običnog kratkog pisma.

I upravo u toj maniri, u toj izražajnosti, njegove su pjesme napisane za svakog: on pripada djeci i svakom životnom turistu, seljaku i radniku, građaninu, ljubavniku kao zavodniku, kao i neposrednom privrženiku prirode, jer i on sam je šumarski stručnjak koji u svom senzibilitetu na rosi lista djeteline jasno razabire prve sunčeve zrake što probijaju uz visoke i elegantne gospodare naših šuma u Posavskim ravnicama . ..

On je svoje spomenarske utiske prenosio u stihove, a neke pjesme imadu direktan etnološki ·znamen, kao što su pjesme o
Šokadiji, na primjer !

Piše onako kako je osjetio u naletu nadahnuća, a to je upravo ona dragocjenost, da je pjesme zapisao u pravo vrijeme.

Ova zbirka jest jedan od darova, koga čovjek određen da istražuje prirodu predaje ljudima kao svoj prilog u fond našoj društvenoj društvenoj knjižnici. . .

I tako ponesen jednom svečati, kao što je pijev Poezije, njegov se privrženikpredaje svima nama, da ga u bliskoj srdačnosti i pprisnoj jednostavnosti prelistamo i pročitamo u nadi da će ostati prisan, pristojan i dostojanstven vikaj u dojmu svog duhovnog poziva...

U ovom rukovetu autor prikazuje dva ciklusa: 

I. OD SRCA OTKINUTO (grupa uopćenih refleksija)

II. ŽENA VRČ OTROVA (femimstičke impresije)

Pjesme iz oba ciklusa nastale su u novije vrijeme.

I na kraju bih naveo da je Vrgoč do sada  objavljivao radove u lihstu RO "EXPORTDRVO" kao član Književnog kluba "POETA",, listovima za djecu i omladinu Školske knjige "SMIB" i "MODRA LASTA" te u glasilu Lovačkog saveza Hrvatske, LOVACKOM VJESNIKU.

Nastupao je na književnim susretima u više zagrebačkih tribina: "ZAGREBACKOM PARIZU", "TRIKULIUMU"(Tribina kulture i umjetnosti RO "GEOTEHNIKA") i tribini  KUD-a "IVO HERGESIC".

Ovdje bih naveo dvije za njega karakteristične pjesme i to: TEŠKO JE .. . , psihološkog odraza iako je iz ranijih rukopisa njegov HRAST zapravo on sam
kao pjesnik pred nama najotvoreniji... 

Hrast

Mom učitelju prof. dr ing. Dragi Andrašiću

Gledaj ga,

ponosan stoji!

Na granama

njegovim sokol

gnijezdo vije.

ona psihološkog odraza:

TESKO JE ...

''· · · Teško je biti

okrenut u sebe

prebirući suho

uvelo lišće

 prošlih ideala ... "

To bl, za sada, bio Antun Vrgoč

U Zagrebu, 25. ožujka 1986. . ..

 

željko Beršek