Kad pjesma se u duši rađa
Tad zapitam sebe; kada si stvorena?
Melodija stihova sve slađa je i slađa
Kao rascvjetala ruža, netom rastvorena.
Kad čovjek ushićen stihom razotkriva
Nove galaksije, unutarnje svjetove
Sjeti li se Duše, što u duši se sakriva,
Tko Svjetlošću zalijeva tek posađene cvjetove.
Jedan će niknuti, stotinjak drugih neće
Zašto je tome tako, još nisam spoznala
Blagoslove primam kroz raspjevano cvijeće
Još svemu se divi, duša mi radoznala.
Kako se riječi u nizovima kreću
Pulsiraju i rađaju bujicu života
Kojim sam to djelom, zaslužila sreću,
Da duša ispjeva što za nju je ljepota.
Kad pjesma se kroz dušu rodi
Tad zahvalim Onome tko me nadahnjuje
Tek pero sam u ruci, a Svjetlost me vodi,
Svako slovo udah nov, koji duša udahnjuje.
Kad pjesma se u duši rađa
Tad zapitam sebe; kada si stvorena?
Melodija stihova sve slađa je i slađa
Kao rascvjetala ruža, netom rastvorena.