Zašto mi dotičeš iznova grudi

stižeš tiha,tajnovita,naoružana

kao ratnik u kakav usnuli grad

Pališ  mi jezik svojim usnama

hotimice,i budiš zanose,uživanja

i ovu mučninu bez kraja

koja pali sve što dodirne

i začinje u svakoj stvari

tamnu žudnju

 

Sve prepušta i topi se

kao metal usred vatre

sred ruševina svojih ustajem

sam,nag,ogoljen

na neizmjernoj stijeni tišine

kao kakav usamljeni ratnik

protiv nevidljivih vojski

 

Vatrena istino

ka čemu me to goniš?

Ne želim istinu tvoju

nepromišljeno tvoje pitanje

Čemu sva ova jalova borba

Čovjek nije sposoban da te

zauzda,tu pohlepu

koja se samom žeđi obuzdava

plamen koji sve usne traži

duh koji ne živi ni u jednom

obliku,ali sažeže sve oblike

nerazornom tajnom vatrom

Ipak si uporna prezrena suzo

uzdišući u meni svoje opustošeno

carstvo

 

Uspinješ se iz najdubljeg u meni

iz bezbrojnog središta mog bića

vojsko,plimo

Rasteš,žeđ tvoja me davi

istjeruješ tiranko

sve što ne popušta

tvome bijednome maču

Još samo ti me nastanjuješ

ti bez imena,jarosna suština

žudnjo podzemna,buncajuća

 

O grudi mi udaraju utvare tvoje

budiš mi dodir

lediš mi čelo

i proročkim činiš moje oči

Opažam svijet i dotičem te

nedodirljiva tvari

jedinstvo moje duše i moga tijela