MOŽDA

 

I ja, možda

Noćas

I pobijedim sebe

Možda se napijem

Možda uzalud izigravam

Hrabrog, blesavog

Heroja

Koji ostavljajući sve

I napuštajući

Dokazuje svoju hrabrost

Koji rušeći sve

Pred sobom

Zadržava svoj

Hladni oklop oko srca

I poput Don Quijota

I ja ratujem

S vjetrenjačama

Sa svim zlima ovoga svijeta

Ali nikako ne mogu

Pobijediti sebe

Svoje emocije

Svoj san.

Možda ću noćas

Kad shvatim što se desilo

Kako je bilo

Ponovo popljuvati sebe i reći:

«Stvarno ti nisi za to»,

ali ja ću i dalje ostati

hrabri, nedokučivi heroj

djevojka bez imena

što noći je provela

u zagrljaju

svog očekivanog princa

i na kraju ga

ipak ostavila.

Ne, ja nisam Pepeljuga

Da se poslije ponoći

Vraćam doma

Da slušam svakojake priče

Da se igram bespomoćnosti djeteta

Ne, ja nisam

Blesava Pepeljuga

Ja sam mali, obični

Don Quijot

I ratujući sa svakim i svim

U svom životu

Što sam si učinila

Koliko sam samo puta

Izgubila

Kao i sad?

Možda

Pretvarajući se

Da mi nije stalo

Da ja

Velika hrabra žena

Znam što znači

Ostavljati

Možda pretvarajući se

Ponovo sam

Izgubila sebe

Dala sve

Ne, nisam dala

Nisam ni molila

Nisam ništa

Možda sam

Ja tek

Jedna obična

Obična žena.

 

 

Vesna Marelja

 

11. veljače 1995. godine