Netko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom – svi neka vide
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I ne da mu prijeći u suze i riječi.
Radije ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne
Zadršće, zadršće u njoj kad-ikad
Ali u riječi se ne javi nikad.
Duša ga u se povuče
I smjesti na svoje dno
Ko more kamen u njega bačen
More ga prima dnom
Da ga nikad ne izbaci plima...
Dobriša Cesarić
«Skrivena bol»