Poema za Krišnu

 

Nisam sanjar, ali sanjam.

I ne želim da si samo na periferiji mojih snova

ili u pozadini mojih sjećanja, jer zaslužio si puno više.

 

Nisam prorok, ali vidim

kako nepovratno ističu kapi starog dobrog vremena,

jer čovječanstvo neku lošu knjigu piše.

 

Nisam kockar, ali gubim

svoje nade o dobitku na velikom ruletu prevare

i o sjajnom, toplom Suncu nakon neke duge kiše.

 

Nisam boem, ali pijem

slatku i opojnu istinu o Tvojim beskrajnim slavama

što strepnju i strah iz moga srca briše.

 

Nisam lutalica, ali lutam

po nekim udaljenim krajevima, u bijegu od buke

i potrazi za svijetom gdje riječi zvuče malo tiše.

 

Govindadwipa, 01/01/05

 

Nije lako konstantno i uspješno odupirati se naletima Krišnine iluzorne energije. Između ostalog, njena dužnost je da neprestano testira odlučnost onih koji imaju iskrenu namjeru postići duhovno savršenstvo i vratiti se u duhovni svijet. Zbog njezine moći, često puta se desi da čak i u životu iskrenog tragaoca za duhovnom istinom, Bog postoji tek negdje na periferiji, u pozadini dnevnih aktivnosti. Materijalna priroda je toliko kompleksna i moćna da s lakoćom privlači na sebe svu našu pažnju i isisava ogromnu količinu naše energije. Na žalost, ja sam još uvijek na listi njezinih žrtava (iako ne tako visoko kao ranije).

 

Ali koliko god da je moćna, Krišnina iluzorna energija ne može imati nikakav utjecaj na one koji su se potpuno predali Krišni i uzeli Njegovo utočište; jer konačno, maya je tek Njegova energija koja ga vjerno služi.

Zaista nije potrebno biti prorok da bi se vidjelo u kakvoj će se situaciji uskoro naći stanovništvo ovog planeta. Sigurno i samoubilačko klizanje u propast. To je poglavlje koje čovječanstvo trenutno piše u knjizi svoje povijesti.

Mnogi ljudi su optimistični u pogledu materijalne prirode. Misle: “Sada je loše, ali doći će bolja vremena kada se promjeni vlada, predsjednik, itd.” Mislim da nema potrebe da sada potanko objašnjavam ispraznost takvog optimizma. To sam već poprilično podrobno učinio u komentarima na neke prethodne pjesme.

Uzimanje utočišta u Krišni i čvrsta vjera u Njega, zaista briše mnoge strahove iz srca. Vjera o kojoj pišem nije ona vjera zasnovana na naivi i sentimentalizmu, već ona zasnovana na duhovnim realizacijama i pravilnom razumijevanju duhovne filozofije.

U ovoj pjesmi buka simbolizira sve svjetovne teme i nebuloze koje nemaju nikakve veze s našim vječnim, duhovnim životom. Mnogi ljudi pišu gomile glupih knjiga, magazina i novina koje nas još više vežu za svijet iluzije. To je buka. U javnim glasilima sve teme se okreću oko tijela, uma, tjelesnog i mentalnog uživanja (i patnje). To je buka. Ljudi po svuda pričaju o temama koje im ne donose nikakvu istinsku i trajnu dobrobit. To je buka. Zabavni parkovi, sportske priredbe, kino predstave, itd. – samo pomažu da se ljudi uljuljkaju u ideju kako je lijepo u ovom svijetu. I to je buka. U zadnjoj strofi pjesme izraz “gdje riječi zvuče malo tiše”, ne znači da sve to postoji i u duhovnom svijetu, samo u manjoj mjeri. Ne. To je jednostavno način na koji liberalno koristim svoju pjesničku slobodu.