Bijasmo uvijek kroz sve
neprekinuto JEDNO..
Prah zvijezde
sagoren u rađajućem zagrljaju
novoga jutra,
poljubac rose, i trave
u vrtu, gdje je cvijet
grlio zmiju zlatnu,
mi bijasmo dodir
čovjeka i Boga
Boga i Boga,
rascvjetanog krila
svejedinog JEST..
O, kako bijasmo JEDNO..
I ostadosmo JEDNO
u svima,
kao tanano sjeme
tisućljetne platane
koje drhteći čeka
krilo zemljino
da ponovo do zadnjeg ruba
svemira
naraste...