Nema te suze,
koja je dublja
i veća od svih oceana
nego jedna jedina suza
na licu djeteta...
Ne možemo je vratiti
ali je možemo dotaknuti
i kroz nju
osjetiti bol koja dotiče Srce svemira..
Ta suza uvijek nešto govori
i kad glas u obliku plača zaustavi
pred zidom obzira
ili straha...
Tko uspije shvatiti tu suzu
shvatit će cijeli put
od tuge do radosti
od bezazlenosti
do ranjivosti...
A onda zagrliti nevinost
i poljubiti skute zaigranosti,
one neznane, čiste, svevjerujuće
zaigranosti Božanskog Oca
sa dušom Svojom
kroz dijete rođenom..
Tko može suzu dječju osjetiti
može dotaknuti
i krajnju granicu radosti...
bglavac
irida
edin.kecanovic
