U maloj
podstanarskoj sobi
obučenoj
u samotne noći
košulju od suza
na krevetu
presvučenom
svjetnim pokrivačem
sjedi
smeđi Pliško
sa crvenom mašnom
žali za ljepotom
koja odavno
nije u modi
i tako uporan
plavičasti sjaj tuge
puni džepove
kućnog ogrtača
Tvojim postojanjem
pije iz čaše
sa koje su
pobjegle voljene usne
prelistava u čudu
nepročitanu knjigu
danas
sve večere
koje smo spravljali
gotovo u plesu
pamte još samo
vremenom požutjele slike
i ta moja
podstanarska soba.