Uveo si me u kult centra svog bića. Poništio si mnoge težine i sjene moje duše, tvoj jezik je imao ukus prijekora. Ljubio si me dok se nisu oglasili leptiri ispod struka. Kraj tih izvora jednoznačnosti stvaraju se dimenzije traženja zlatnih nijansi i ostajem bez težine u tom centru. U dubokim svjetovima pritajene vatre pohode me snovi pozitivnog predznaka, laki i lepršajući kao leptiri ispod struka. Plesali smo između mojih zelenih zavjesa, raširio si ruke kao da ćeš u sebe primiti cijelu noć ovog svijeta. Nismo pomiješali vino i vodu. U dnu čaše ostali su naši zadnji udisaji. Grlio si moje tijelo i rekao «da», odgovorila sam «da». Tada smo sazrijevali uz rub života, tvoj jezik više nije imao ukus prijekora. Ljubio si me dok se ponovno nisu oglasili leptiri ispod struka. Podsjetio si me da mi je vrijeme za povratak.

http://shadowofsoul.blog.hr