Počela je igra..
Figure na stolu
crno bijela obećanja
tvoj dodir koji ruši sve moje smišljene poteze
malo, po malo, poco un poco...
Gdje se zagubila čast kraljice
njena želja za tronom
i san o pobjedi?
U krvožilju tvoje strasti
u sirovoj tvojoj podatnosti
u nježnosti tvojih jagodica
gonjena do ruba jecaja
zubima i noktima
za dah se borim
dok sve figure u mom kraljevstvu
padaju pred tvojim očima..
Lovce zvijeri progone
konjanici vrludaju opčinjeni bitkom bez kraja
topove na kulama napuštenim
nitko ne čuva..
Na praznoj tabli
tek dvoje bitku bez kraja vode
poco un poco
dok meso ne spozna okus duše
dok duša ne osjeti opojni miris znoja i krvi
i zaboravi
da nebo i bez nje
na trenutak
može postojati...