Čaša na stolu stoji,
prazna zbog tuge,
zbog onih kojih više nema,
tužna sam,
usamljena i snena.

Pozdrav vam šaljem
jedino što jos ostalo je,
ljubav što nemah vam dajem,
bez vas moji dragi
sve nepotpuno je.

Oprostite za čašu ovu
u koju tugu utopih ja.
Okrećem stranicu novu,
ništa mi ne pomaže
što opija.

Probah,
jer druge nije bilo
jer bez vas je sve crnilo.

Jedna iskra me dotakla,
na nove korake potakla.
Iskra što iz dna me digla.
sa trona srca mi tugu svrgla.

Tiho mi šapnula
da nisam sama.
Da život teći mora,
da jedinstvo je takvog kova.

Prisjetiti se treba,
svi smo dio istog neba.
I moja duša dok sniva,
na proplancima zelenim
sa vama biva.

Moram tugu otpustiti
jer i ja ću jednog dana
sa vama gore biti.
A i duša je vaša lakša
kad nema tog tužnog daška.

Počivajte u miru i svjetlu,
od sad vam pjevam
pjesmu sretnu.