Poći ćeš sa mnom-rekoh-i nitko nije znao
gdje i kako drhti moja bolna duša
i ne bijaše za me karanfila i barka rola
ništa,jedino rana ljubavlju otvorena
Ponovih,pođi sa mnom,kao da već umirem
i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari
nitko ne vidje tu krv što se penjala tišini
O ljubavi,zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!
Ali kad sam čuo tvoj glas kako ponavlja
"Poći ćeš sa mnom"-kao da si oslobodila
i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina
što se iz svog potopljenog podruma uspinjalo
i ponovo na svojim ustima osjetih okus plamena
krvi i karanfila,kamena i paljevine
bglavac
irida
edin.kecanovic
