Pobratimstvo lica u svemiru

 

Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti

koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.

I ono sve što ti bje, ću i što sni

gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje!

One u drugima žive

Mi smo svi prešli iste putove u mraku,

mi smo svi jednako lutali u znaku

traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.

I pamti da je tako od prastarih vremena.

I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,

kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,

i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.

I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,

i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju

da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,

a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,

opet je samo jedna historija duša.

…

 

…

Pjesme trebaju ruža, a ruže svojih pjesama,

sve što trenutak nudi, a što najdublje pruža.

To su mlazovi himne iz luče biljnih česama,

o anđele, siđi i otpjevaj vječne litanije ruža.

Na tvoje glasove, i protiv nečisti već dotrajalih dana,

past ću ko učaran i s tobom ću hvale reći

tom rasipanju sreće i kupanju sred tamjana,

i, pred zavjetom ruža, tek jednom pobožno kleći.

Da bi nam bile uzor, umjesto žamora riječi,

što treba biti plamen i skroman; te razapeti

i otkinuti s grma da razlog nam ne priječi

sve na dar, primjer, s ružom živjeti i umrijeti.

Što više ruža ! Za pjanstvo i ludilo njih,

što više ruža, i s njinim trnom i dračem.

Ja ih u kite svih, te ih u grudi skrih

da s ranom kličem i da s dragošću plačem.

Što više ruža ! Njih ! Što više ruža svih !

…

- Ko sam i što sam, što ću, koga volim,

što tražim, kuda idem, za čim lutam? -

Uzalud nebo za odgovor molim,

uplašen sobom svoje suze gutam;

tajanstvo stvari i života zebe,

ne poznajem ništa, a najmanje sebe.

..

Ne ljubi manje koji mnogo ćuti

on mnogo traži, i on mnogo sluti,

i svoju ljubav (kao parče kruva

za gladne zube) on brižljivo čuva

za zvijezde u visini

za srca u daljini.

 

…

Sva ljubav moja usred ceste kisne,

moje je srce od sedam komada;

pod svakim mačem jedan plam da vrisne;

nad mojim dahom mramorna gromada.

Tmurne se misli reska svjetla boje;

krv u moždane, mozak van da skoči;

nad mojim mrakom sijevaju tek svoje,

tuđinska ženo, samilosne oči.

 

Tin Ujević